~3kolor

ASFORIZMI

mnoge su knjige
časopisi i pamfleti

predavanja, izdavanja, odgovaranja
nagovaranja, spaljivanja i zatvaranja

održana u ime
evolucije

sve znamo,
sve shvaćamo,
sve prihvaćamo

o tom čarobnom procesu -

samo nikako da shvatimo

u kojem smjeru ide

proporcionalno sa vremenom,
jednostavnost više nije spektakl

proporcionalno sa napredkom
neprihvaćanje činjenica je dio procesa učenja

neproporcionalno sa besmislom 20. stoljeća


teška pitanja sve su teža
naša očekivanja sve veća,

a bog je tako jednostavan,
svi su odgovori tako jednostavni

evoluiramo u komplikacije
jer je istina necivilizirana

za pojmove svijeta na visokom stupnju

poslije književne večeri prilazi mi dama
i pokušava mi objasniti da
odurno pišem

da sam šovinista,
narkoman,
zadnje smeće ovog svijeta,
psihijatrijski slučaj
opasan za društvo

žena koja puši 12 kurčeva na dan
a propovijeda svetu ljubav

kaže da sam govno i otpadnik,
da se trebam zatvoriti u ormar i ne pojavljivati vani

žena koja puši 12 kurčeva na dan
a govori drugima da pišu za kurac

tradicija celibata
tradicija izbjegavanja kretena na ulicama
tradicija kurvi u roznim haljinama na književnim večerima

žena mi usprkos svemu
želi popušiti kurac

- ali ja ne pristajem na kompromis -

žena je jučer popušila 11 kurčeva
norma je podbacila,
celibat poezije nije zadovoljio

ni damu
ni književnu veče

a ja se nisam žalio

pričaju vam da pišu jer su umjetnici

lažu.

pričaju vam da pišu jer pate, jer se trude

lažu.



pričaju vam da pišu da bi vam turnuli pišu

e to je istina



a ja, stopim za zrakom
smeljem se u prah i
povučem crtu samog sebe sa stola

skijam po papiru
dok oblačim oblake kao klompe

i trčim po zakutcima svoje duše



liječim komplekse tucajući olovku

a ako usput uspijem nekoj
turnuti pišu

super

BADUIZM

puno pišem o tebi
a bolje
pišem o svemu drugome

čudiš me
makar
te još
ne poznajem

doslovno

jebiga draga
tako je to
kada smo ograničeni na dopisivanje koje ovisi o sudbini,
o čudesnim
spletovima
okolnosti

koje ni
ti
ni
ja

ne shvaćamo
onog trena kada se mimoiđemo na ulici

pljunem ti kraj cipele
a
ti si
možda
drugi dio

kruga
kojeg trebamo
nacrtati




.....................................................................................................................
....proljeće je stiglo, hormoni se bude, zaljubljiv sam na ulici u
kasno poslijepodne a ponekad i ujutro
..........................................................................................................

opet sam se našao u sebi svojstvenom trenutku -
ovo je izgubljeno vrijeme nestalog mjesta,
igra neizrečenim riječima,
ovo je prizivanje prokletih pjesnika
da me nadahnu na borbu za još jedno jutro

u ovoj beskrajnoj borbi nijedan od nas
ne odlazi čitav,
ranjen sam i moram piti vaša slova zbog inspiracije,
tražeći da još noćas još jedan od Vas progovori kroz mene

ne vjerujem stvaranju, pretvaranju,
provociranju i evociranju
nečega što zauvijek treba ležati mrtvo

dajte mojim riječima dostojanstvo u ove umorne sate,
kada nađem shodno da Vam ih ponudim,
moj je tok svijesti ubrzao svoj tok
bez ijednog nedopuštenog sredstva -

vjerujem da bi prošao svaku doping kontrolu uma

svjesni sam svjedok svoje evolucije
i nemogu se prestati
čuditi

,

čudo je shvatiti da rasteš a da nisi nikoga zgazio
čudo je gledati sam sebe kako se razvijaš,
a trenutak poslije svjesno uništavati svoj napredak

postati objektivan kriterij svega što kritiziraš
trebao bi biti cilj svakoga od nas

bože, zar je tako teško biti bolji čovjek,
a ako nije
zašto se pobogu
baš nitko ne trudi




---

jedna pjesma da sadated nebude sama :=